Ovisnost može biti psihička, fizička ili kombinacija ova dva vida.
Fizička ovisnost je stanje organizma koje nastaje uslijed uzimanja tvari koje uzrokuju ovisnost, kad više za održavanje homeostaze organizmu više nije dovoljno unošenje hrane i redovna fizička aktivnost i san (tj. osnovne ljudske potrebe), nego postoji fizička potreba organizma za određenim stimulansom na koji se organizam privikao.Takvo stanje se očituje raznolikim simptomima, ovisno o tvari o kojoj je čovjek ovisan. Organizam fizički ovisnog čovjeka može postići homeostazu samo ako je stimulativna tvar prisutna u organizmu.Oboljeli svoju žudnju za supstancom koja uzrokuje fizičku ovisnost opisuju kao nešto nagonski, nešto poput libida u adolescenta ili poput gladi osobe podvrgnute mučenju glađu.Fizička ovisnost također se očituje različitim simptomima: proširene zjenice, znojenje, bol u mišićima, curenje nosa i zijevanje,proljev. Nakon 5 do 7 dana apstinencije fizička ovisnost nestaje ali se javlja ona psihička, koja je zapravo i najveći problem u lječenju ovisnika.
Psihička ovisnost je bliska fizičkoj po manifestacijama (nešto čovjeku nedostaje), no uzrok nije (ili ne mora biti) tvarni, dakle ne mora se raditi o opojnim tvarima. Čovjek može biti ovisan o televiziji, računalu, internetu, poslu, nekom drugom čovjeku, o bilo čemu. Uskraćivanje stimulansa dovodi do kriza sličnih kao i kod fizičke ovisnosti. Čest je slučaj osoba koje su ovisne fizički da postanu ovisne i psihički i obratno.Liječenje je dugotrajan proces i nikada nema garancije za izlječenje. Liječenje se dijeli na ambulantno (ovisnik svakodnevno dobiva supstitut na ruke i pije ga pred liječnikom opće prakse) i u zajednici (komuna) zatvorenog tipa bez lijekova i uz rad. Tu ovisnik ostaje koliko god je potrebno da se stabilizira i da se oporavi. Jedan veliki problem vezan uz terapijske zajednice jest taj da je ovisnik ondje pod staklenim zvonom: nema doticaja s vanjskim svijetom, okolinom, drogom, a kada izađe vraća se u svijet kakav je poznavao ranije i samo je pitanje dana kada će se vratiti starom načinu života jer to je jedino što poznaje.
Alkoholizam je kronična ovisnost o alkoholnim pićima.
Manifestira se kroz snažnu želju za pićem, gubitkom kontrole prilikom pića, simptomima fizičkog odvikavanja i povećanom tolerancijom na alkohol. Ovisnost o alkoholu je težak psihički poremećaj, jer dolazi do patološkog procesa, koji mijenja način na koji mozak funkcionira.
Alkoholizam na duži rok uzrokuje cijeli niz ozbiljnih zdravstvenih problema kao što su ciroza jetre, trovanje alkoholom, srčane bolesti, bubrežne bolesti kao i cijeli niz psihičkih poremećaja od kojih je najpoznatija Korsakovljeva psihoza. Kod djece majki-alkoholičarki je zabilježen cijeli niz malformacija, u daleko češćem slučaju, nego kod djece čije su majke bile ovisne o teškim opojnim drogama.
Brojne su i posredne posljedice alkoholizma u obliku prometnih i nesreća na radu, odnosno povećane stope kriminaliteta s obzirom, da je učestala konzumacija alkohola jedan od važnih kriminogenih faktora.
Alkoholizam je nastupio, kada je tolerancija na alkoholna pića povećana, kada osoba izgubi kontrolu i svaki put pije do pijanstva - to su sigurni znaci alkoholizma.
Eventualni rani znaci alkoholizma mogu biti prvo povećanje uobičajene dnevne doze alkohola; zatim slijede prigovori u obitelji i radne sredine; a onda se javljaju prvi znaci nemara u obitelji i na poslu.
Narkomanija (grč.) je navika uživanja narkotika, u proširenom značenju toksikomanija.
Narkomanija je snažna vezanost osobe za neku psihoaktivnu tvar, koja se karakterizira kao neodoljiva strast za njenim konzumiranjem. Godine 1957., Svjetska zdravstvena organizacija definirala je narkomaniju kao: "stanje periodične ili kronične intoksikacije izazvane ponavljanim unošenjem droge".Razlikuju se tri vrste ovisnosti: psihička, fizičku i stanje tolerancije. Koliko će brzo nastupiti i kakva će biti priroda i jačina ovisnosti ovisi od mnogih čimbenika: vrste droge i njenih farmakoloških svojstava, od načina, učestalosti, količine i dužine konzumiranja, od osobnosti ovisnika, njegove obiteljske i društvene sredine itd.Toksikomanija je stanje periodične ili kronične intoksikacije izazvane potrebom za nekom psihoaktivnom, toksičnom supstancom, kao i njenom dužom zlouporabom. Toksikomanija može dovesti do oštećenja organizma i do fizičkog, intelektualnog, duhovnog i moralnog propadanja osobe. Najpoznatije toksikomanije su: alkoholizam, narkomanija i nikotinska ovisnost.Habituacije droge je patološka želja za zloupotrebom kemijskih supstanci, koja rezultira prije psihološkom nego fiziološkom ovisnošću. Habituirani korisnik može iskusiti nelagodu sličnu povlačenju droga.
Narkomafija je skupina, koja živi na račun ovisnika o drogi. Narkomafiju čine: proizvođači, prerađivači, trgovci drogom, korumpirani političari, policajci i suci, te odvjetnici koji ih brane. Trgovina droga je dio crnog tržišta i donosio ogroman profit, jer ne podliježe plaćanju poreza.
Nikotinizam je hronična zloupotreba duhana (hronično trovanje) koja se popularnije naziva pušenje. Spada u socijalno patološke pojave i proširena je po cijelom svijetu. Konzumacija duhana u Evropi je stara oko 5 vijekova, ali su cigarete ušle u upotrebu tek polovinom 19. vijeka. Duhanski dim sadrži preko stotinu različitih supstanci. Aktivni princip djelatna tvar je nikotin, a tu su i: ugljik monoksid, cijanovodonična kiselina, katran, arsen, itd. Moguća su akutna i hronična trovanja nikotinom. Od nikotina se dobija "zavisničko zadovoljstvo", dok se od ostalih supstanci dobijaju neki karcinomi, arteroskleroza, oboljenja srca i sl. Pušenje je svrstano u kompletnu ovisnost, tj. psihičku i fizičku ovisnost.